Ruski geopolitički ciljevi uvijek su uključivali mogućnost izlaska na more kao konstantu, objašnjava analitičar Ismet Fatih Cancar u intervjuu za ugledni austrijski dnevni list Der Standard.

Područje Mediterana je od vitalnog interesa za rusku hegemonističku politiku.

Bosanskohercegovački političar i separatista Milorad Dodik dopušta da ga ruska strana iskoristi za te ciljeve. Po nalogu Kremlja, on trajno destabilizira Bosnu i Hercegovinu prijeteći otcjepljenjem dijelova njene teritorije. Zapadni igrači trenutno gledaju prilično bespomoćno i djeluju slabo i s malo kredibiliteta.

STANDARD: Kako ocjenjujete stabilnost i sigurnost u Bosni i Hercegovini s obzirom na stalne prijetnje lidera SNSD-a Milorada Dodika da će stvoriti vlastite institucije za Republiku Srpsku?

Čančar: “To je pažljivo osmišljen plan da se sruši arhitektura države. Cilj je prvobitno da se kroz stalne blokade i opstrukcije obesmisle i zastare institucije i procesi države. Bosna i Hercegovina se želi predstaviti kao grupa od nekoliko entiteta, a ne kao nedodirljiva država koja svoje postojanje temelji na međunarodnom pravu i međunarodno priznatim granicama. To uključuje ignoriranje odluka Ustavnog suda.

Zbog pasivnosti međunarodnih aktera koji su se tek probudili iz hibernacije, nepostojanja domaćih kontrolnih mehanizama za obuzdavanje ovih procesa, korupcije u važnim institucijama, nepostojanja neophodnih euroatlantskih reformi i podrške štetnih vanjskih aktera, BiH se nalazi u najtežoj političko-sigurnosno-političkoj krizi od rata 1990-ih.”

STANDARD: Kako ocjenjujete odnos Dodika i Kremlja?

Čančar: “Ruski geopolitički ciljevi su uvijek uključivali mogućnost izlaska na more kao konstantu. Područje Sredozemnog mora je od vitalnog interesa za rusku hegemonističku politiku. Primjer za to je Sirija, ali i trenutna invazija na Ukrajinu i borba za kontrolu nad Crnim morem. Postojanje slavensko-pravoslavnih osjećanja na Balkanu podstiče i olakšava ruske ambicije. Srbija, djelimično Bosna i Hercegovina i Crna Gora su idealan geopolitički prostor za infiltraciju ruskih interesa.

Zbog pasivnosti međunarodnih aktera koji su se tek probudili iz hibernacije, nepostojanja domaćih kontrolnih mehanizama za obuzdavanje ovih procesa, korupcije u važnim institucijama, nepostojanja neophodnih euroatlantskih reformi i podrške štetnih vanjskih aktera, BiH se nalazi u najtežoj političko-sigurnosno-političkoj krizi od rata 1990-ih.”

STANDARD: Kako ocjenjujete odnos Dodika i Kremlja?

Čančar: “Ruski geopolitički ciljevi su uvijek uključivali mogućnost izlaska na more kao konstantu. Područje Sredozemnog mora je od vitalnog interesa za rusku hegemonističku politiku. Primjer za to je Sirija, ali i trenutna invazija na Ukrajinu i borba za kontrolu nad Crnim morem. Postojanje slavensko-pravoslavnih osjećanja na Balkanu podstiče i olakšava ruske ambicije. Srbija, djelimično Bosna i Hercegovina i Crna Gora su idealan geopolitički prostor za infiltraciju ruskih interesa.

Dodik je samo jedan od izvođača na većem geostrateškom projektu. Po uputama Kremlja, koje više ne krije, on trajno destabilizira Bosnu i Hercegovinu prijeteći otcjepljenjem dijelova njene teritorije. Otcjepljenje bi svakako izazvalo unutrašnji oružani sukob koji bi Rusiji omogućio da pruži vojnu pomoć bosanskim Srbima i tako zavorio vrata procesu političkog pomirenja. Kao rezultat toga, dugoročno, ruski interesi bi se interesi mogli realizirati na Balkanu, mekom stomaku Evrope. ‘Novo Pridnjestrovlje’ na Balkanu uz pomoć secesionističkih snaga u RS-u bi ponudilo Vladimiru Putinu uticaj u regionu i na kontinentu.”

STANDARD: Kako ocjenjujete ulogu Ureda visokog predstavnika (OHR) u ovoj situaciji?

Čančar: “OHR djeluje slabo i neuvjerljivo. Međunarodna zajednica, ako želi postići izgradnju mira i stabilnost, mora uložiti ogromnu energiju u vraćanje autoriteta OHR-a. Ideje za zatvaranje OHR-a imaju za cilj eliminaciju institucije koja služi kao faktor ravnoteže uz održavanje nefunkcionalnog, diskriminatornog ustava koji će nastaviti gušiti napredak zemlje. OHR je bio uglavnom nepripremljen u svojim naporima da se bori protiv zaostalih politika u protekloj deceniji. Zato što je sa obje strane Atlantika postojalo pogrešno vjerovanje da će produbljivanje demokratije na zapadnom Balkanu doći prirodno.

Razvoj demokratskog društva u BiH bez upotrebe instrumenata OHR-a je težak jer drugu stranu predvode nacionalističke, autokratske sile koje rade na demontaži države. Nedavna upotreba bonskih ovlasti je korak u pravom smjeru. Međutim, mora postojati dugoročna strategija koja jasno definira naredne korake ukoliko RS nastavi sa svojim planiranim aktivnostima.”

Čančar: “U trenutku kada smo svjedoci tektonskih promjena evropske sigurnosne arhitekture, podrška bi trebalo biti smjelija i konkretnija kada je u pitanju put u NATO, ali i reforma političkog i ustavnog okvira. Interes za mir na zapadnom Balkanu odgovara strateškom interesu SAD-a da zaustavi prodor ruskog uticaja u regionu.

Ali to će uspjeti samo ako se Bosna i Hercegovina pridruži euroatlantskom savezu. Nažalost, nedavne poruke i stavovi američkih zvaničnika pokazuju određenu tendenciju da se osnaže separatisti i umire oni koji žele uništiti mir u Bosni i Hercegovini.”

STANDARD: Kako ocjenjujete ulogu Srbije u odnosu na Rusiju i naoružavanje Srbije od strane Rusije i Kine?

Čančar: “Nedavno je univerzitetski profesor iz Beograda Miloš Ković na tu temu rekao: ‘Pitanje opstanka naših sugrađana na Kosovu, naših sunarodnika u RS-u, pitanje je koje zavisi od Rusije’. Ova izjava jasno pokazuje ulogu Rusije za regionalne aktere koji pokušavaju ostvariti nedovršene ratne ciljeve 1990-ih na Balkanu. Realizacija budućih projekata ‘velike države’ zahtjeva visok nivo borbene gotovosti i naoružanja. Srbija je posljednjih godina apsolutni lider u vojnoj potrošnji – tu je otišlo skoro tri odsto bruto društvenog proizvoda. Globalno, međutim, trio Srbija, Rusija i Kina je osovina kroz koju se destabilizira zapadni Balkan.

Zabrinjavajuće je to što zapadne sile, SAD i EU, do sada nisu smatrale potrebnim da prekinu ovu politiku, već promoviraju Srbiju kao ‘regionalnog stabilizatora’ – šampiona evropskih integracija. Stoga se može samo podvući pouke Ukrajine: slabe balkanske države bit će prinuđene razmotriti vojna sredstva odvraćanja i integraciju u NATO kao jedinu prihvatljivu opciju.”

STANDARD: Vrlo je vjerovatno da Vijeće sigurnosti UN-a na jesen neće produžiti misiju EUFOR-a u Bosni i Hercegovini jer se Rusija neće složiti. Šta treba učiniti da bi se osigurao mir?

Čančar: “Prvo, potreban je snažan, odlučan odgovor protiv onih koji rade na ugrožavanju mira i sigurnosti Bosne i Hercegovine. Drugo, zapadne snage moraju pružiti temeljnu i konkretnu podršku probosanskim snagama. Ako misija EUFOR zaista dođe do kraja, to otvara niz mogućih opcija. U skladu sa mandatom UN-a poglavlja VII, Dejtonskim aneksom 1A i Berlin plus sporazumom, NATO ima ovlaštenje biti stacioniran u BiH. Američke i britanske trupe trebale su popuniti prazninu kao privremenu mjeru. Osim toga, zapadne sile moraju raditi na jačanju odbrambenih sposobnosti Bosne i Hercegovine i omogućavanju saradnje sa NATO-om.

S obzirom na posljedice i realnost ruske agresije na Ukrajinu, potreban je jasan put ka ubrzanom članstvu u NATO-u. Treće, Zapad mora stvoriti kredibilan okvir unutar kojeg se mogu nastaviti reforme ustavnog i političkog sistema. Principi reformi moraju biti u skladu sa ustaljenom praksom i vrijednostima – po uzoru na demokratije EU i SAD-a. Ovo daje pravo na uvođenje modernog, demokratskog ustava orijentiranog na građanstvo koji postoji u većini evropskih društava.”

STANDARD: Kako ocjenjujete planove za aerodrom u Trebinju kod Hrvatske koji bi mogli koristiti antizapadne snage?

Čančar: “Aerodrom u Bosni i Hercegovini se gradi direktnim ulaganjem Srbije, što dovodi otvara i pitanje vlasništva. Prema prvim informacijama, aerodrom će imati dužu pistu od nekih drugih velikih regionalnih aerodroma i bit će udaljen svega 20 kilometara od Jadranskog mora. S obzirom na trenutne odnose u regionu, ruski uticaj u Srbiji i RS-u, to bi de facto podstaklo proboj Rusije na more.

Uostalom, ko može sa sigurnošću reći da ruski ili srpski ratni avioni neće gledati na aerodrom Trebinje kao na moguću bazu za svoje akcije u budućnosti, posebno s obzirom na Dodikove veze s Kremljom? Ono što je sigurno jeste da bi takav scenario ugrozio sigurnost NATO-a na zapadnom Balkanu. ”

(SB)