Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su preko svojih povjerenika u Bosni i Hercegovini, Mate Bobana i osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića 6. maja 1992. u austrijskom Grazu, daleko od očiju javnosti, tajno dogovorili realizaciju dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine iz Karađorđeva.
Ovaj sastanak je održan i pored toga što je Bosna i Hercegovina već 6. aprila te godine dobila međunarodno priznanje Evropske zajednice, a već 22. maja postala država-članica Ujedinjenih nacija.
Boban i Karadžić su prije 30 godina konkretizirali su dogovor iz Karađorđeva i precizirali teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine, po kome je područje cijele Posavine pripalo Republici Srpskoj, a Bosansko Grahovo, Glamoč i Drvar tzv. Herceg-Bosni.
U predmetu “Prlić i drugi”, između ostalog spominje se i sastanak u Grazu.
– Bez obzira na neprijateljstva između snaga Herceg-Bosne/HVO-a i snaga bosanskih Srba u proljeće i ljeto 1992. godine, poslije sastanka između Radovana Karadžića i Mate Bobana održanog 6. maja 1992. u Grazu, u Austriji, uspostavljena je značajna i trajna saradnja između bosanskih Hrvata i bosanskih Srba i ona je u onim dijelovima Bosne i Hercegovine na koje se ova Optužnica najviše odnosi trajala, uz manje izuzetke, sve do kraja 1993. godine -navodi se u haškoj presudi.
Saopćenje koje je potpisano u austrijskom Grazu pokazuje svu suštinu zajedničkog i dogovorenog srpskog i hrvatskog velikodržavnog projekta.
Tuđman se odrekao Posavine i tamošnjih Hrvata, a njegov izaslanik Boban za Hrvate je tražio Mostar koji je zacrtan kao sjedište odnosno “hrvatski stolni grad” i Stolac kao strateško hrvatsko pitanje.
Šest dana poslije Graza, 12. maja 1992. godine, dio onoga što su dogovorili Boban i Karadžić potvrđeno je na zasjedanju Narodne skupštine Republike Srpske usvajanjem Šest strateških ciljeva: podjela Sarajeva; razdvajanje srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice; uspostavljanje koridora između Semberije i Krajine, koridora u dolini rijeke Drine odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država; uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi i osiguranje izlaza Republike Srpske na more.
Hrvatska politika koja je danas na sceni, kako ona u Zagrebu tako i Mostaru ni 30 godina poslije nije se promijenila, od Tuđmana i Bobana, preko Ante Jelavića i Hrvatske samouprave do Dragana Čovića koji uz podršku predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića nastoji udariti konačni pečat na ono što su započeli njegovi prethodnici. Novi Milošević je u liku Aleksandra Vučića, dok umjesto Karadžića na sceni imamo Milorada Dodika.
(Faktor)
