Međutim, u tom likovanju zaboravili su samo jednu sitnicu: niti će predstavnici Hrvatske odlučivati u Parlamentu BiH, a niti Charls Michael, kao i da se promjenama Izbornog zakona BiH po mjeri HDZ-a protive ne samo Izetbegović, koji za to ima jaku podršku bošnjačkog i bosanskog korpusa, nego i sve probosanske stranke, uz izuzetke koji su time pokušali trgovati, a koje je nedavno raskrinkao Željko Komšić jasno imenujući Radončića i Konakovića).
Jedan od dokaza za to je i spor koji je pred Evropskim sudom za ljudska prava pokrenuo zastupnik DF-a Parlamenta BiH, Zlatan Begić, u kome traži da se otkloni nejednaka vrijednost glasa prilikom odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini. Hrvatska se pokušala umiješati u ovaj spor pozivajući se na svoja “prava“ po Dejtonskom sporazumu, pa i na Ustav Hrvatske, no Sud u Strasbourgu ih je odbio što je veliki poraz hrvatske politike.
Dodatnu glavobolju rušiteljima BiH zadao je Željko Komšić apelacijom kojom od Ustavnog suda BiH traži ukidanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Uz to sve, Bakir Izetbegović je maratonsku seriju sastanaka, s brojnim međunarodnim predstavnicima (iz)lobiranim po Zagrebu i Beogradu, uspio okončati bez poraza i odbijanja bilo kakvih ustupaka koji bi vodili daljoj podjeli BiH, insistirajući da u bilo kakve promjene Ustava BiH moraju biti ugrađene presude Evropskog suda za ljudska prava koje su, uostalom, iznad i odluka Ustavnog suda BiH, a i u totalnoj suprotnosti s apelacijom Bože Ljubića.
S obzirom na sve, predstavnicima HNS-a koji su godine i godine, ogromne resurse i sredstva, potrošili lobirajući po cijelom svijetu (srozavajući i međunarodni ugled Hrvatske) protiv Izetbegovića i Komšića, ulazeći i u pakt s Dodikom, Srbijom i Rusijom, pametnije je bilo da su djelić toga usmjerili na konstruktivne razgovore s “političkim Sarajevom“ koji bi do sad sigurno dali neki rezultat.
Uz to, ovakvim ponašanjem i porukama samo dodatno okreću protiv sebe i bošnjački i bosanski korpus u BiH što će se sigurno, itekako, pokazati i na izborima. Naravno, u tome im medvjeđu uslugu pravi i Milorad Dodik izjavama o “muslimanskom Sarajevu“, “Izetbegovićevoj islamskoj državi“ i tome kako je za blokadu napretka ka EU u BiH jedini krivac SDA. Što je čak i smiješno s obzirom da je opće poznato kako SNSD, uz podršku HDZ-a blokira sve na državnom nivou.
No, svega nekoliko sati nakon velikog “uspjeha“ u Nizozemskoj i ovih napada na političko i muslimansko Sarajevo uslijedio je hladan tuš gdje su ga možda i najmanje očekivali u – Njemačkoj koja je sve donedavno, vođena Angelom Merkel na Balkanu podržavala Srbiju i Hrvatsku. Uslijedila je salva žestokih kritika od Penkovića do Dodika, a nezamjenjiva lobistica Čovića i Plenkovića, Željana Zovko, pod hitno je prekomandovana u Berlin. Podsjetimo, vladajuća koalicija Njemačke jučer je u Bundestag uputila prijedlog Deklaracije o BiH u kojoj su decidno navedeni svi problemi, ali i krivci – Dodik i Čović.
Po hrvatskim i srpskim medijima najveći problem je što se među njima nije našao i Bakir Izetbegović, a puno manje se bave ozbiljnim optužbama o razgradnji države, blokadi institucija, ugrožavanju sigurnosti, ruskom uticaju… Ono što bi Dodika i Čovića, ali i Beograd i Zagreb, trebalo najviše zabrinuti, ukoliko Deklaracija bude usvojena, jeste prijedlog da Njemačka na svim poljima pojača svoje djelovanje u BiH zajedno sa partnerima iz Velike Britanije i SAD-a.
Nema nikakvih sumnji da je ovakvom zaokretu doprinijela agresija Rusije na Ukrajinu i da će se velika trojka ozbiljno angažirati na Zapadnom Balkanu i BiH, i neće dozvoliti da njihove planove blokiraju kojekakva veta Mađarska, ili neki drugi prijatelji Srbije i Hrvatske, bliski Rusiji. S druge strane savršeno je jasno da bi Dodik i Čović davno realizirali svoje planove u BiH, s obzirom na kako veliku podršku su imali i žestoka lobiranja čak i iz Bruxellesa, samo da su još mogli polomiti Izetbegovića i Komšića. Ali nisu.
(SB)
