Da postoje predrasude na Balkanu, opšte poznata je stvar. Jedan nedavni primjer nam pokazuje kako ne treba da vjerujemo sve i svakome kad su u pitanju međunacionalni odnosi.
Prenosimo tekst u cjelosti:
“Ja sam rođeni Tuzlak i cijeli život živim u Tuzli. Nedavno su mi u posjeti bili prijatelji iz Srbije, njih trojica. Nismo sad nešto u posebnim odnosima u smislu da se dobro poznajemo ali se poznajemo solidno i oni su usputno skrenuli u Tuzlu. Na njihov poziv, naravno da sam se odazvao da ću biti domaćin i pokazati im Tuzlu i njene znamenitosti. Nakon što smo dobar dio grada obišli, oni su izrazili želju da vide džamiju jer nikad u istoj nisu bili. Nije mi to nikakav problem bio. Odveo sam ih u najbližu džamiju. Tamo smo igrom slučaja zatekli imama džamije koji nas je srdačno dočekao i upitao šta smo trebali. Jedan od njih mi je rekao da ne govorim da su oni iz Srbije jer plašili su se reakcije a samo su htjeli kratko da pogledaju enterijer. Rekao sam im da ne brinu i da su u sigurnim rukama, jer znajući potencijalnu reakciju imama, nema potrebe ih krijem. Objasnio sam imamu da imam goste iz Srbije i da su oni izrazili želju da pogledaju unutrašnjost džamije. Imam se blago, sa zadovoljstvom nasmijao i odmah se rukovao sa svom trojicom, nakon toga im je poželio dobrodošlicu u Tuzlu ali i džamiju. Nakon kraćeg imamovog govora o džamiji, o Tuzli, o multikulturalnoj tuzlanskoj sredini, imam im je rekao da ima poklon za njih. Uzeo je tri nova novcijata kurana i poklonio im po jedan rekavši sljedeće: “Momci, u znak zahvalnosti za vašu zainteresovanost da posjetite naš vjerski objekat, ja vam u svoje ime, ali i ime svih vjernika muslimana, poklanjam po jednu svetu knjigu kuran, kako bi vam na taj način iskazao zahvalu što ste došli. Hvala vam što ste nas posjetili i pozdravite vaše roditelje i cijelu Srbiju!” Nakon što smo izašli iz džamije, momci su doslovce ostali oduševljeni, ne vjerujući kako su ljubazno dočekani od našeg imama ali i građana Tuzle općenito jer vidjeli smo i obišli svašta. Na kraju, na rastanku, obećali su mi da će ponovo doći i istakli su radovanje našem novom susretu a ja ih svakako jedva čekam za nova druženja.
Nije teško biti čovjek!
(cizmicatv)
