Dodik i da se ne kandiduje ni za jednu funkciju bio bi centar moći, smatra Huskić
Prema do sada objavljenim informacijama, u utrku za člana Predsjedništva BiH će se upustiti samo devet kandidata, što predstavlja nikada manji broj pretendenata za ovu funkciju. S obzirom da rok za prijavu kandidatskih listi ističe danas u 16 sati nije isključeno da “iskoči” još neko ime, ali se o tome barem do sada nije govorilo.
Za sada, najviše kandidata će biti prijavljeno za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda (poredano abecednim redom): Željka Cvijanović iz SNSD-a, Vojin Mijatović iz SDP-a, Nenad Nešić iz DNS-a i Mirko Šarović iz SDS-a.
Za člana kolektivnog šefa države iz reda bošnjačkog naroda boriće se (abecednim redom): Denis Bećirović iz SDP-a, Mirsad Hadžikadić iz PzP-a i Bakir Izetbegović iz SDA. Za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda utrkivaće se (abecednim redom): Željko Komšić iz DF-a i Borjana Krišto iz HDZ-a
KONSOLIDOVANA OPOZICIJA
Ilustracije radi, na izborima koji su održani 2018. godine za tri fotelje u Predsjedništvu BiH se borilo se 15 kandidata i to šest za člana iz reda Bošnjaka, pet za člana iz reda hrvatskog naroda, te četiri iz reda Srba.
Podsjećamo, kandidati bošnjačke nacionalnosti su bili: Šefik Džaferović, Denis Bećirović, Fahrudin Radončić, Mirsad Hadžikadić, Senad Šepić i Amer Jerlagić. Iz reda srpskog naroda kandidati su bili: Milorad Dodik, Mladen Ivanić, Mirjana Popović i Gojko Kličković. a za poziciju člana iz reda Hrvata borili su se: Željko Komšić, Dragan Čović, Diana Zelenika, Boriša Falatar i Jerko Ivanković-Lijanović.
Četiri godine ranije, na izborima 2014., bilo je čak 17 kandidata i to 10 iz reda Bošnjaka, četiri iz reda Hrvata i tri iz reda Srba.
Pobjedu je odnio Bakir Izetbegović u utrci protiv Fahrudina Radončića, Emira Suljagića, Bakira Hadžiomerovića, Sefera Halilovića, Mustafe Cerića, Džebraila Bajramovića, Mirsada Kebe, Halila Tuzlića i Adila Žigića. Za člana Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda pobjedu je odnio Dragan Čović ispred Martina Raguža, Živka Budimira i Ante Popovića, dok je za člana kolektivnog šefa države iz RS-a pobijedio Mladen Ivanić ispred Željke Cvijanović i Gorana Zmijanca.
– Mislim da je došlo do tog famoznog okrupnjavanja. Tačnije, došlo je do toga da imate, manje-više, konsolidovanu opoziciju u RS-u, kao i konsolidovanu opoziciju u FBiH, barem ovu koja pretendira na mjesto člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Ovdje se više radi o koordiniranom radu opozicije, za razliku od dosadašnje fragmentacije, koja je bila značajka njihovog rada. Sada imate samo jednog kandidata stranaka koje, čini mi se, igraju u prilog SDA kandidatu Bakiru Izetbegoviću, a to je Mirsad Hadžikadić, kazao nam je politički analitičar Adnan Huskić.
Očekivalo se da će u utrku za Predsjedništvo BiH ući tri, kako ih stranci vole nazivati, “nacionalna lidera”, Izetbegović, Dodik i Čović. Međutim, samo će se predsjednik SDA boriti za Predsjedništvo, dok su Čović i Dodik “u vatru” gurnuli Borjanu Krišto i Željku Cvijanović. Njih dvije su već ranije bile kandidatkinje za Predsjedništvo BiH, ali su izgubile od Komšića (2010.), odnosno Ivanića (2014.).
CENTAR MOĆI
– Ovdje se radi o tome da je, evidentno, Draganu Čoviću dosadilo više da izlazi na megdan Željki Komšiću, koji, zahvaljujući glasovima koje može dobiti, a koji definitvno dolaze iz hrvatskog naroda, uspijeva svaki put da ga brojčano nadmaši. S druge strane, tu je Borjana Krišto koja je jedna od onih osoba koja uživa Čovićevo potpuno povjerenje. Ne radi se o tome da se neko pod pritiskom povukao, nego naprosto za Čovića ova priča više nije interesantna u ovim okolnostima i on će čekati neki naredni izborni ciklus, ukoliko dođe do promjena izbornog zakonodavstva onako kako on to zamišlja, pojasnio je Huskić svoje viđenje Čovićevog odustajanja od kandidature.
Dodik je do nedavno najavljivao da će se opet kandidovati za člana Predsjedništva “samo kako bi nervirao one u Sarajevu”, ali je očito i on odustao od toga.
– Najbitnija star za razumjeti u ovom svemu je da je potpuno svejedno koju poziciju Milorad Dodik obavlja, sve dok on predstavlja ključnu figuru političke moći u RS-u. To je tako bilo kad je on bio premijer, a Rajko Kuzmanović predsjednik RS-a. Tako je bilo i kada je Dodik postao predsjednik RS-a, a Aleksandar Džombić premijer, a kada je prešao u Predsjedništvo, onda je ono postalo centar moći. Dakle, potpuno je irelevantno. Do te mjere su obesmišljene institucije u RS-u i ovdje se radi o samo jednoj osobi koja predstavlja neformalni centar moći. Čak i da se ne kandiduje nizašta, samim njegovim postojanjem on bi bio centar moći i iz njega proističe sve ono što se tiče političkih procesa, dodao je Huskić.
(oslobodjenje)
