Gost O Dnevnika je bio politički analitičar Zlatko Hadžidedić
Broj glasača iz dijaspore je znatno manji, jesu li građani BiH koji žive van zemlje digli ruke?
– Odgovor je vrlo jednostavan- ti ljudi ne vjeruju u mogućnost poilitičke promjene.Ne vjeruju da sistem unutar kog bi glasali donio bilo kakvu promjenu. Možemo raspravljati pruža li taj sistem mogućnost promjene ili ne, ali u ovih 30 godina smo vidjeli da je vrlo ograničena mogućnost promjene. Jednostavno, etno – nacionalne stranke su te koje treba da dominiraju i jako će teško unutar postojećeg sistema probiti se druga snaga osim u slučaju velike građanske pobune.
Danas je počelo štampanje listića za Opće izbore. Manje od mjesec ostalo je za zvanični početak predizborne kampanje, šta nas čeka od septembra?
– Možemo očekivati prljavu kampanju, to je sigurno. Sada se stvorila atmosfera koja zaista dopušta sve. Pitanje je onoga što je najavljeno od strane OHR-a kada je u pitanju izborni zakon. To se kreće protiv i ovakvog poretka kakav jeste. Ulazimo u period neizvjesnosti ako donesde takvu odluku.
Visoki predstavnik dao je rok nekoliko sedmica za dogovor oko izmjena izbornog zakona, ne vidimo da su politički lideri započeli aktivnosti – hoće li na kraju ovu sagu riješiti Christian Schmidt i šta bi značilo?
– To što je on uradio je krajnje bezobrazno i drsko. Radi nešto što je protiv Ustava a onda njima daje šansu kao da se dogovore. Ne može se mijenjati izborni zakon u izbornoj godini. Mnogo je važnije što se mijenja ustavna struktura. Nemaju se oko čega dogovarati i nisu trebali ni početi razgovarati o tome.Mi se možemo pobuniti i još imamo građansku moć. Imamo suverenitet, bar kao potencijalnu moć. Pogrešno je vjerovati da će neko raditi za nas umjesto nas. Vrijeme je da shvatimo da imamo neka prava.
Kako komentarišete miješanje vjerskih institucija u politička pitanja posljednjih dana
– To nije ništa novo. Oni su tu od kad postoje etno-nacionalne stranke i vjerski poglavari su dio njih. Ne mogu reći da su to zaista vjerski poglavari nego jedno krilo tih stranaka, bilo da je u pitanju pravoslavna crkva ili katolička ili islamska zajednica. Šta god da je u pitanju to nisu vjerske zajednice kojima je cilj duhovno uzdizanje svojih vjernika nego im je cilj da podrže političke stranke uz koje su se prisllonili. To su samo krila političkih stranaka koja se pretvaraju da su vjerske zajednice.
Šta je sa mladima, na izbore izlaze generacije rođene skoro deceniju nakon Dejtona – brine li iko za njih?
– To mnogo govori. Ako mladi ljudi ne vjeruju u mogućnost promjene gdje se nalazi mogućnost promjene. Pretpostavka je da su mladdi ljudi budni i da nisu letargični. Svi se moraju pprobuditi da država opstane. Zadnji je čas da se sjetimo da imamo prava, mogućnosti …Država se ne brine za mlade ljude jer teško da možemo govoriti o državi.Ovo što mi imamo od “95 pa ovamo je je samo provizorij. Zapravo imamo vanjskle granice koje su očuvane a da unutra funkcionira država teško možemo reći. Funkcioniraju različite jedinice, kantoni, entiteti, općine ali na državnom nivou nešto što možemo tako i nazvati.
(oslobodjenje)
