Koliko neka stranka bude imala glasova, u toj mjeri će i moći konzumirati vlast, što do sada nije bio slučaj jer, primjera radi, jedan HDZ ima duplo manje glasova nego što ih imaju građanske stranke koje nisu na vlasti ili su u njoj tek u neznatnoj mjeri.
Iako se u domaćoj javnosti već uveliko raširila prilično defetistički intonirana teza o tome da će visoki predstavnik u BiH, u konačnici, nametnuti diskriminirajuće odredbe Izbornog zakona BiH i time udariti posljednji ekser u kovčeg EU integracija BiH, još uvijek nema jasnih naznaka o tome da li se Christian Schmidt odlučio da dekretom dovrši i definitivnu etničku podjelu Bosne i Hercegovine.
Za takav iskorak visoki predstavnik doista će trebati više hrabrosti no što je posjeduje. S druge strane Schmidt će ovaj put, ukoliko se usudi na realizaciju Oven – Stoltenbergovog plana o podjeli Bosne i Hercegovine na tri etničke republike (što je uvod u disoluciju zemlje, nakon čega bi brojni građani BiH imali pravo zatražiti azil u Njemačkoj, obzirom da su im u Bosni i Hercegovini uskraćena elementarna građanska i ljudska prava), ovaj put morati ozbiljnije računati sa mobiliziranošću građana BiH u odbrani domovine, mobiliziranosti koja je znatno šira i glasnija od onih sedam – osam hiljada građana koji su se prošlog mjeseca našli pred OHR-om, braneći i državu i vlastito dostojanstvo
Istina, neki maneverski pokreti vezani za novi pokušaj nametanja aparthejda već su u javnosti primijećeni, poput farse o imenovanju sudija Ustavnog suda FBiH od strane predsjednika FBiH, gdje HDZ, po ocjeni brojnih aktera političkog života, nastoji doslovno naplatiti tu političku blokadu, kako bi naposljetku Schmidt ukorio Marinka Čavaru i HDZ novim nametanjem, kojeg bi odmah zatim i upravo zbog toga, pratilo i nametanje diskriminirajućih odredbi Izbornog zakona. Međutim, po svemu sudeći tako manevrisanje Schmidta je anticipirano, o čemu je Patria na vrijeme pisala. Stoga, u narednom periodu treba očekivati ili da Schmidt ustraje na tom svom “Oven – Stoltenbergovom planu” ili da Schmidtov pravni tim osmisli novu strategiju.
S obzirom da u konačnici po državu ni negativan ni pozitivan ishod sage o pokušaju nametanja aparthejda nije isključen, sve češće se u političkim krugovima, provlači teza da će probosanske stranke, ukoliko se nametanje i doista desi, izaći sa značajnom političkom promjenom modela formiranja vlasti kao odgovor na eventualno nametanje aparthejda.
To podrazumijeva da će probosanske stranke odlučno odbaciti princip pariteta (etničkog) u korist proporcionalnosti, obzirom da se do sada mimo Ustava pri formiranju Vijeća ministara, kao nepisano pravilo koristio model pariteta, po kojem HDZ BiH ima jednak broj ministara (s tri puta manje glasova) kao bilo koja probosanska koalicija ili politička kompozicija, te da se u formiranje nove vlasti više neće ići na načelu pariteta nego na načelu proporcionalnosti.
Konzumacija vlasti
Drugim riječima, koliko neka stranka bude imala glasova, u toj mjeri će i moći konzumirati vlast, što do sada nije bio slučaj jer, primjera radi, jedan HDZ ima duplo manje glasova nego što ih imaju građanske stranke koje nisu na vlasti ili su u njoj tek u neznatnoj mjeri.
Time bi se ujedno formiranje vlasti dovelo u ustavne okvire nauštrb politike “dogovora naroda”.
Naravno, uprkos ustavnosti, takav odgovor probosanskih stranaka zasigurno će dovesti do nove krize prilikom formiranja vlasti, međutim, ovaj put, jasna odgovornost za to će biti na Visokom predstavniku koji nametanjem diskriminirajućih odredbi Izbornog zakona, Bosnu i Hercegovinu može uvući u političku krizu nesagledivih razmjera, što svakako dodatno usložnjava političke prilike na Zapadnom Balkanu, na koji se značajno reflektira ukrajinska kriza.
(NAP)
