Dodikovu laž koji je rekao „da Srbi nisu ginuli za Bosnu i Hercegovinu” spremno je dočekao i ogolio Željko Komšić, poručujući mu da laže
Kantonalno vijeće stranke za BiH se oglasilo nakon tvrdnji Milorada Dodika da u Sarajevu nema Srba.
Saopćenje prenosimo u cijelosti:
“Dodikovim lažima o praznim crkvama i diskriminisanim Srbima u Sarajevu činjenice nimalo ne idu na ruku!
Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a ponovo je, početkom avgusta, ponovio njegovu poznatu mantru o tome da u Sarajevu nema Srba.
Povodom 150 godina od osveštenja Saborne crkve u Sarajevu izjavio je da je ova crkva gotovo prazna, a da je “ono malo Srba i vjernika što je ostalo izloženo najstrašnijoj diskriminaciji i njihov položaj je ponižavajući”.
U crkvi za koju je tvrdio da nema Srba, član Predsjedništva BiH Dodik je ovog petka bio kum slave Hrama Svetog Preobraženja Gospodnjeg u Pofalićima. Šta se promijenilo za nekoliko dana ne znamo, ali ne osveštavaju se hramovi i ne slave se slave baš tamo gdje neće da se živi i gdje te nema.
Osim toga, sve i jedna navedena, opasna tvrdnja Dodika koja je usmjerana ka potpaljivanju tenzija u našoj državi je laž, a nasuprot ispraznih Dodikovih fraza, na njegovu nesreću, postoje lako provjerljive činjenice.
Krenimo od, kako Dodik, tvrdi, prazne Saborne crkve. Da bi se uvjerili u suprotno dovoljno je imati vlastite oči te ustanoviti da je ova crkva u vrijeme kada se održavaju bogosluženja sve drugo do prazna. A posebno ne kada se služe svete liturgije u vrijeme Božića ili Vaskrsa. I na Googleu se mogu naći brojne fotografija koje raskrinkavaju Dodika.
No, i druge činjenice nikako ne idu u prilog Dodiku. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine ukupan broj stanovnika Grada Sarajeva iznosio je 275.524 (Kantona Sarajevo 413.593).
Najveća etnička skupina u Sarajevu su Bošnjaci koji sa više od 230 000 ljudi čine 77,4% grada. Međutim, slijede ih Srbi, kojih ima oko 35.000 (12 posto), te Hrvati sa 22.380 stanovnika (7,5 posto). Pojedinačno gledano i Srba i Hrvata ima daleko više nego primjerice građana koji se izjašnjavaju kao Ostali, a njih ima 9.283 osobe (3,1% posto).
U Banjoj Luci, primjera radi, Bošnjaka je prema popisu iz 2013. skoro pet puta manje, nego što Srba ima u Sarajevu. U Banjoj Luci od ukupno 185.042 stanovnika, 165.750 je Srba, 7.681 je Bošnjaka, a 5.104 Hrvata, kojih u Sarajevu ima više od četiri puta više nego u Banjoj Luci.
Ono što je zasigurno problem, jeste nedovoljna zastupljenost Srba, naprimjer, u institucijama Kantona Sarajevo. Prema istraživanju koje je provela Institucija Ombudsmena BiH od institucija u KS koje su dostavile podatke, od ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru KS 1,88 posto je Srba, dok je 91,1 posto Bošnjaka.
No, isti, ako ne i još gori problem se može naći u institucijama Republike Srpske. Prema podacima Obudsmena, od ukupnog broja zaposlenih u institucijama RS, tek je 1,3 posto Bošnjaka i isto toliko Hrvata, dok su ogromna većina zaposlenih u tim institucijama Srbi. Kada je riječ u uposlenima u institucijama FBiH, 2,5 posto je Srba, a 24,2 posto Hrvata.
Osim što su ovi podaci, nažalost, rezultat agresije na BiH i nasilne promjene etničke slike na svakom pedlju ove države, oni su posljedica i raznih pritisaka kojima su izložene etničke manjine na određenom području, a poglavito od političkih elita iz njihovih korpusa.
To se posebno može konstatovati i zaključiti, s obzirom na neumoljive činjenice, za građane srpske nacionalnosti u Sarajevu. Dok su ih tokom rata političke elite RS-a predstavljale kao neku vrstu izdajnika jer su, kako se javno proklamovalo, ostali “pod muslimanskom vlašću”, u miru su vrlo često, a evo i do danas, bili i ostali, sredstva za dnevnopolitičku zloupotrebu.
Dodik ove strašne i neljudske metode najviše koristi, pa tako ni danas ne preza od izmišljotina da su Srbi u Sarajevu izloženi najstrašnijoj diskriminaciji.
Na kraju da se zaključiti da na Dodikove priče očito veliki uticaj imaju djela Dobrice Ćosića, koji iako nije danas čitan pisac, njegovog dobro poznatog citata: „Svaka laž na kraju postaje istina“ svakodnevno se u porukama drži Mile. Čak šta više, Dodik vjeruje u to što je rekao, baš kako Ćosić uči Srbe da to rade.
Jedan od njegovih boljih učenika je Emir Kusturica, koji koristeći se Dodikovim mantrama tvrdi da u Sarajevu „postoji još šest baba i Marko Vešović, što je potvrda netolerancije“. Ova ispaljena laž alarm je da „usijane glave poput Kusturicine i Dodikove, treba ohladiti, jer se ne zaustavljaju.
Dodikovu laž koji je rekao „da Srbi nisu ginuli za Bosnu i Hercegovinu” spremno je dočekao i ogolio Željko Komšić, poručujući mu da laže.
“Laži i vjeruj u to”, slavna je Dodikova mantra, preko koje, evo već dvije decenije vlada do besvijesti. Poznat je i u mijenjanju teza, a sve radi svoje slave, vladavine i moći. To je čovjek čije su vlasništvo avioni, kamioni, helikopteri, vile, odmarališta,stanovi, a sve na račun građana…
Dosta je potkopavanja Bosne i Hercegovine.
Bosanskohercegovačko NE jače će sigurno biti od Miletove laži. A na ruku Miletu ne ide ni narodna izreka “U laži su kratke noge”, zaključili su u saopćenju.
(SB)
