Vremena su zla, poručila nam je predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović zabrinuta da bi se mogle poslati pogrešne poruke ako bi OS BiH vježbale s NATO-om, a ne bi s Voskom Srbije. Zato je uslovila prvu vježbu sa odobravanjem druge.
Zla su vremena bila 90-ih godina. Bivša država u kojoj se barem službeno baštinilo bratstvo i jedinstvo raspala se u krvavim sukobima. Bila su to vremena kada su vojne i paravojne jedinice iz Srbije ubijale ljude po Bosni i Hercegovini, palile i pljačkale nesrpske kuće. U ludilu rata počinjeni su mnogi zločini, među njima i genocid u Srebrenici. I nisu zločine činili samo Srbi. I među njima je bilo nevinih žrtava nerazumnog pira pojedinaca u vojnim i paravojnim formacijama u kojima su bili Bošnjaci, ili Hrvati.
Za zlo se ne može kriviti vrijeme. Zlo je u ljudima. Tako je vrijeme samo mjerilo i svjedok događaja koje kreiraju ljudi. Na žalost svih dobronamjernih i razumnih ljudi na ovim prostorima politke su bile snažnije i ubjedljivije od mase onih koji su propagirali mir. Povampireni nacionalisti su odlučili prekinuti vrijeme bratstva i jedinstva i uvesti nas u vrijeme “borbe za svoj narod”.
Vratili su “vjeru u Boga”. Sad se možemo moliti za blagostanje koje smo nekada imali. Boga molimo da nam djeca budu sigurna, da imaju dobro obrazovanje, da na trpezi ne fali ništa, da smo kod ljekara svi jednaki. Molitve političari ne čuju, oni žive u blagostanjju o kakvom nisu mogli ni sanjati, uživaju na nesreći onih koje su zaveli svojim politikama. Topovi i popovi su poslužili da bi bolje živjeli lopovi.
Kliče ovih dana razdragana masa jer je “prvoj kod Bošnjaka” poništena diploma. Radovao bi se i ja kada bi to bio početak obračuna sa svima koji imaju zvanje, a nemaju znanje. Lijepo je to napisao dr Dragan Stevanović: “devalvaciju zvanja su izmislile neznalice, da bi se zvanjem suprostavili onim sa znanjem. Iz Tužilaštva nam ovih dana poručuju da su se diplome kupovale na benzinskim pumpama, a našoj mašti je prepušteno da procjenjujemo razmjere pošati koja nas je snašla.
U oba slučajja čeka nas sudski epilog, a davno smo izgubili vjeru u pravdu i pravičnost, jer su i među sudije i tužioce ušli ljudi bez morala. Njihov domet je osuditi sirotinju što mora krasti par metara drva, ili veću krompira. Orahe u džepovima smo davno prestali brojati, pa se za život djece moramo bojati. Suze i bol Miurisa Memića, ili Davora Dragičevića ne dotiču loše policajce, tužioce, sudije i političare kojima su draže ubice njihove djece.
U pravu je Željka Cvijanović, vremena su zla, jer su svijetla pozornice još uvijek rezervisana za zle političare. Oni neće da ukinu akcize, ne daju normalnu plaću vojniku, graničnom policajcu, inspektoru u UIO, policajcu u SIPA-i. Oni neće da smanje poreze na plaću kako bi i radnik imao veća primanja, oni poljoprivredniku zavrću slavine i guraju nam uvoznu hranu. Samo njima odgovara da mladi i pametni odlaze iz BiH, a dijasporu vide isključivo kao bankomat koji će nadoknaditi izgubljene prihode od poreza zbog gledanja kroz prste stranačkim tajkunima.
Nakon godina koje je mnogima “pojeo” rat opet se sve vrti oko zveckanja oružjem, prijetnji da će onaj s druge strane dobiti po prstima. Puno je velikih riječi, malo velikih djela. Bosna cijela, ali iz tri dijela je mantra oko koje je politički tronožac od rata do danas jedino efikasno razvijao zlo. Rasklimali su ga jednom stranci i na tenkovima doveli one koji danas neće njihove tenkove u BiH i Ukrajini. Klimaju ga opet, uzdrmana je bošnjačka elita, a nova se još ne pita, barem koliko bi htjela.
S druge strane, sami između sebe, posebno članovi Trojke čine da izgledaju neuvjerljivo. Tužno je čitati prepisku uvijek nasmijane i (ne)informisane gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić sa načelnikom općine Centar Srđanom Mandićem oko odgovornosti jer se srušio dio zgrade i prijeti sigurnosti građanima. Logično je pitanje Nataše Gaon Grujić na društvenim mrežama: “da li se vi ismijavate našoj nadi da može bolje”?
Odgovor bi se mogao potražiti u ambicioznom početku mandata novog ministra vanjskih poslova BiH i predsjednika NIP-a Elmedina Konakovića koji je obišao susjede i s Miloradom Dodikom širio pozitivnu atmosferu. Od ljubavi brzo se došlo do zaštite nacionalnih interesa, pa Konaković mora braniti reisa Kavazovića nakon što je Bošnjake upozorio da se država mora braniti puškom kada se uruše njene institucije. Za Dodika to je ratnohuškačka poruka, dok Konakoviću tu nema ništa sporno. Jednako neproduktivne su i poruke predsjednika SBiH Semira Efendića potpredsjedniku SDP-a da nije dobro došao u neku od federalnih fotelja, kao i odgovori koji su uslijedili nakon toga. Trojka, ili Osmorka će se morati potruditi puno više da dokaže kako neće biti “sve je isto samo nema SDA stranke”.
Nisu vremena zla, ljudi su ti koji će obilježiti neko vrijeme, a nama je već previše zla.
(ljudski.ba)
