Junak ove priče je posljednji osmanski vojnik koji je nastavio da čuva džamiju Al-Aksa do 1982. godine, sve dok nije umro u 93. godini. Ovaj čovjek je odbio da izvrši naređenje da se povuče iz Kudsa i vrati svojoj kući u Tursku “jer je Kuds iznad bilo kakvog naređenja”.

A kada su ga pitali nakon nekoliko decenija: ”Zašto se nisi vratio?”, odgovorio je: ”Bojao sam se da će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tugovati jer sam napustio čuvanje prve kible muslimana i jedan od 3 sveta mesdžida.”

Taj čovjek je Hasan Igdirli, posljednji osmanski vojnik koji je napustio džamiju Al-Aksa 1982. godine, ne zato što je otputovao u svoju zemlju, već što je otputovao na onaj svijet.

Turski novinar i historičar Ilhan Bardakci ga je slučajno sreo u džamiji Al-Aksa u petak 1972. On je svoju priču napisao pod naslovom: ”Upoznao sam ga u džamiji Al-Aksa”.

Bardakci je rekao da je lutao Jerusalimom sve dok nije stigao do vrata džamije Al-Aksa.

Kaplara Hasana je ugledao ispred drugog dvorišta, a kada je pitao za njega, rečeno mu je da je lud, i da je godinama ovdje, stoji kao kip, ne traži ni od koga ništa, niti gleda bilo koga i bilo šta osim u džamiju Al-Aksa.

Prišao mu je i pozdravio ga na turskom, a onda je on pomjerio očima i odgovorio na tečnom anadolskom jeziku: “Neka je i na tebe mir, sinko moj!” 

Novinar je ostao zapanjen njegovim odgovorom na ovom jeziku i pitao ga je za njegov identitet. Bio je iznenađen kada mu je kaplar Hasan rekao: ”Kada je palo Osmansko carstvo, a da bi se spriječile pljačke  u gradu – Jerusalimu, naša vojska je ostavila jedinicu sve dok engleska vojska nije ušla u Jerusalim (običaj je pobjedničkih vojski da ne tretiraju jedinice poražene vojske kao zarobljenike kada ih sretnu). Insistirao sam da budem član ove jedinice i odbio sam da se vratim u svoju zemlju”, uz napomenu da je on kaplar (desetar) Hasan iz 20. korpusa, 36. brigade, 8. puka i komandir 11. mitraljeske grupe. 

Zatim je nastavio: “Ostali smo u Kudsu iz straha da će naša braća u Palestini reći da ih je Otomansko carstvo napustilo. Željeli smo da džamija Al-Aksa ne plače nakon četiri stoljeća. Željeli smo da sultan Allahovih poslanika, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne pati i ne tuguje. Nismo željeli da islamski svijet bude obuzet tugom i bolom.

Od tada su prošle mnoge godine, kao tren oka, i svi moji drugovi su, jedan po jedan, preselili na Ahiret (bilo ih je pedeset i tri). Neprijatelji ih nisu mogli uništiti, već sudbina i smrt.”

Novinar Ilhan Bardakci, rekao je: ”Kaplar Hasan je od mene tražio zadnju stvar i insistirao na tome.”

Rekao mi je: ”Sinko moj, kada se vratiš u Anadoliju, idi u selo Sandžak Tokat, tamo je moj pretpostavljeni oficir, kapetan Mustafa, koji me je ostavio ovdje da čuvam džamiju Al-Aksa. Poljubi mu ruku umjesto mene i reci: ‘Komandir jedanaeste mitraljeske grupe, stražar u džamiji Al-Aksa, i dalje čuva džamiju na mjestu na kojem si ga ostavio tog i tog dana. Nikada nije napustio svoju smjenu i nada se vašim blagoslovljenim dovama.”’

Kaplar Hasan je ostao čuvar Al-Akse, ostavljajući svoju domovinu i svoju porodicu, hrabro, odano i ponosno, kako samo časni ljudi znaju.

Ali smrt koja je odnijela jednog po jednog njegovog druga, odnijela je i njega 1982. godine. 

Neka se Allah smiluje posljednjem osmanskom čuvaru džamije Al-Aksa i neka ga obraduje susretom sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovom Havdu u Džennetu. Amin!