Najsnažniji dio ovog filmskog projekta predstavlja prikaz egzodusa više od 130.000 sarajevskih Srba koji su po potpisivanju mira odlučili iseliti iz svojih domova koje su tijekom četiri ratne godine uporno branili, noseći sa sobom svu svoju pokretnu imovinu s ostacima svojih predaka, naveli su na stranicama Filmskog centra Srbije
Filmski centar Srbije dao je 214.146 eura za snimanje filma Linija redatelja Dragoljuba Elčića, koji glorificira opsadu Sarajeva.
Komisija je u obrazloženju, koje je objavljeno na web stranici Filmskog centra Srbije, navela da se filmski projekt Linija bavi dobrovoljnim dolaskom dr. Miodraga Lazića na prvu borbenu liniju ratom zahvaćenog Sarajeva, točnije na Grbavicu, i formiranjem ratne bolnice na prvoj liniji fronta. Dodali su da je Lazić bio povijesna ličnost i da je redatelj film razvijao po motivima knjige Dnevnik ratnog kirurga.
Također tvrde da je ovo “ratni film čija osnovna dramska konstrukcija predstavlja junaka koji se u suštini bori za život u nemilosrdnom ratnom okruženju”. Dodali su kako je općepoznato da je sarajevsko ratište bilo jedno od najkrvavijih i najbrutalnijih tokom sukoba koji su se događali po raspadu SFRJ.
“Jedan od bitnih događaja vezanih za sarajevsko ratište koji ovaj filmski projekt obrađuje je egzodus sarajevskih Srba poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma. Najsnažniji dio ovog filmskog projekta predstavlja prikaz egzodusa više od 130.000 sarajevskih Srba koji su po potpisivanju mira odlučili iseliti iz svojih domova koje su tijekom četiri ratne godine uporno branili, noseći sa sobom svu svoju pokretnu imovinu s ostacima svojih predaka”, naveli su na stranicama Filmskog centra Srbije.
“Od početka sukoba na prostorima bivše Jugoslavije Sarajevo i uopće sarajevsko ratište je i u medijskom i, da kažemo kinematografskom smislu, prikazivano na jedan jednostran način u okviru koga su Srbi predstavljani kao zlikovci, na jedan povijesno, da kažemo, iskrivljen način”, dodali su.
Tvrde da film Linija pokazuje “jedan drugi kut gledanja, kroz vizuru ratnog kirurga koji se svakodnevno bori za živote svih svojih pacijenata, bez obzira na njihovu uniformu ili vjersku pripadnost, pri tome uz korištenje dokumentarnog materijala daje faktografski utisak realne situacije i autentičnosti povijesnih okolnosti događaja s kojima se boravak dr. Miodraga Lazića na Grbavici prepliće”.
“Redateljska obrazloženja su jasna i precizna i naročito je dobro elaborirano tretiranje i kombiniranje postojećeg dokumentarnog materijala koji prati ratna događanja, aktivnosti dr. Lazića, egzodus… Jako je interesantan rekonstruktivni stil, iste pozicije kamere, asocijativni prijelaz s arhivskih na snimljene kadrove, montaža dokumentarnog i kvazi-dokumentarnog materijala”, navode oni.
