Režimski “Ukleti Brod” Milorada Dodika opasno se nagnuo. Voda nadire u njega sa svih strana i neminovnost je da završi na dnu. Gdje mu je, objektivno, i mjesto.
Strah od potvrđivanja optužnice protiv njega i sudskog epiloga, Dodika je doveo u stanje panike kontinuiteta.
Nikakve sudije nisu pisale pismo u kojem “otkrivaju detalje i cilj napada protiv Dodika i (Miloša) Lukića”.
“Pismo” su napisali Dodikovi “branioci”; Izniklo je iz podzemnih otrovnih laboratorija Režima, koji je već olupina, piše na svom blogu Slobodan Vasković, te još dodaje:
-“Pismo” je značajno, jer pokazuje jezivi strah njegovih autora iz podzemnog Dodikovog kruga za njegovu političku sudbinu, samim tim i za sopstvene pozicije sa kojih su, zajedno sa njim, bjesomučno pljačkali i uništavali BiH, RS, sve narode sa akcentom na Srbe.
Amaterske udbaške “igrarije”, poput “Pisma” standard su Dodikovog djelovanja, kao i njegovih olovnih toksičnih vojnika.
Istu matricu primjenjuju decenijama.
Prije nego nastavim, treba naglasiti da je pismo nepotpisano; Pa nije valjda da se sve te srpske sudije koje su ga pisale plaše?
Nepotpisano je, jer ga oni nisu ni pisali, a da li će Dodik uspjeti, milom, silom pokradenim parama, izvući nekog stvarnog sudiju da kaže to što Dodik misli tek ćemo da vidimo.
Da se vratrim matrici djelovanja: pripadnici i sluge Dodika napišu krivičnu prijavu protiv osobe koja im smeta i anonimno je, poštom, pošalju u neko od Tužilaštava. Potom čekaju par dana, dok anonimna prijava stigne, a potom njihovi medijske sluge kontaktiraju pomenuto Tužilaštvo i pitaju da li su zaprimili krivičnu prijavu protiv tog i tog. Iz Tužilaštva odgovore da jesu, a nakon toga sve ide u program režimskih medija i to na “najveća zvona”.
Od prijava ne bude ništa, ali postiže se jednokratni dobitak za Režim – medijsko lomljenje, satiranje, diskreditovanje, blaćenje, ocrnjivanje osobe koja je meta Režimu.
Isti slučaj je i sa “Pismom”.
Napisali su ga sami, “gurnuli” na jedan od svojih portalčića, potom ga je prenio Javni servis, nakon čega je dobro poznata “igrica” mogla da počne.
Sve je, suštinski, izmišljeno; Spin za par dana, samo da se notornim nesitinama održi lažna slika o Dodiku koji “brani” Srbe iako je njihov Najveći Neprijatelj.
Međutim, ovdje se pokazala jedna sasvim druga, mnogo značajnija činjenica – Dodik je svjestan da je počinio nedjelo, njegov strah od sudske kazne prešao je već u fazu panike, a “Pismo” je samo smrad truleži koji kulja iz torpedovanog Dodikovog “Ukletog Broda”.
Tek će biti “pisama” i navodno “ekskluzivnih” vijesti, listom najogavnih bljuvotina protiv svih onih koji nisu dio Režima.
Bez obzira na to, sva ta “pisma” koja slijede su najjači znakovi da Dodik odlazi. Što “pisma” budu luđa i idiotskija, to je Dodikov politički kraj bliži.
Opet naglašavam, Dodika nikada ne treba potcijeniti, ali je ovaj put on sebe precijenio, zaključuje Vasković.
