Upad “nepoznate” terorističke grupe na Sjever Kosova predstavlja operacionalizaciju planova Srbije o započinjanju konflikta na Balkanu, koji direktno ide u korist Ruske Federacije, o čemu godinama upozoravam javnost.
Desilo se upravo ono što su SAD, Velika Britanija i saveznici iz NATO-a nastojali da izbjegnu nudeći Srbiji drugačiji narativ i povoljniji status. Ovo je znak da je Vučić definitivno odbio bilo kakav sporazum sa Republikom Kosovo i njenim institucijama i da je spreman da žrtvuje mir uz prijetnju da konflikt prenese i u BiH po istom scenariju.
Press konferencija predsjednika Srbije u vezi jučearšnjih događanja na Sjeveru Kosova je u najmanju ruku priznanje i preuzimanje odgovornosti za ovaj teroristički čin piše faktor.
Zašto?
Prvo, Vučićeva politička doktrina se bazira na ovakvim tijesno medijski praćenim dramatičnim događanjima po budućnost Srbije. Potreban mu je ovakav spertakl s vremena na vrijeme kako bi “utišao” ultradesne političke snage u samoj Srbiji i Srpsku pravoslavnu crkvu. Također mu je potreban razlog da napadne internacionalnu zajednicu za neprincipjelne pritiske kojima je Srbija izložena optužujući ih za licemjernost. Ujedno im je pokazao da može proizvesti sukob skidajući odgovornost za teroristički čin sa sebe, optužujući zemlje kvinte da vode specijalni rat protiv Srbije. Istovremeno istaknuvši da Srbija neće priznati Kosovo, tražeči da natjeraju Prištinu na formiranje ZSO (Zajednica općina sa srpskom većinom), jer kao što reče, krvoproliće će biti veće, ako se to ne učini.
No u tom patetičnom, dramom prožetom, Vučićevim obraćanju jedan detalj sa sigurnosnog aspekta je uglavnom promakao svima. Naime, postavlja se pitanje kako je iz radio komunikacije sigurnosnih snaga Kosova, predsjednik Srbije zaključio da su svi likividirani teroristi ubijeni snajperom sa velike udaljenosti? Niti KFOR, niti nadležne sigurnosne institucije Republike Kosovo nisu do sada iznijeli te detalje u svojim obraćanjima. Ako samo za čas pogledamo lokaciju sela Banjska i poziciju manastira i okoline, onda možemo zaključiti da se radi o vrlo nepristupačnom brdskom terenu sa gustom vegetacijom gdje u i iz sela vodi samo jedan put, a do sela se sa istoka dolazi preko mosta na rijeci Ibar. Pozicija kao iz udžbenika za postavljanje zasjede manje taktičke jedinice. Ono što se nije očekivalo je da sukob neće primiti KFOR, što je očito bio cilj, već da će likvidaciju grupe izvesti Specijalne jedinice policije R. Kosovo ROSU, a da će im KFOR samo asistirati.
na kraju krunski dokaz. Ono što je premijer Albin Kurti objavio na svom X nalogu, a nadležne sigurnosne institucije Republike Kosovo potvrdile, je da je teroristička grupa bila mješovitog sastava od građana Kosova i Srbije i da su je sudeći po objavljenim slikama sačinjavali profesionalaci. Grupa je bila dobro opremljena (blindirana vozila) i naoružana, tako da mogu da vode borbu sa specijalnim policijskim snagama.
Moju pažnju privukao je posebno automatski bacač granta Zavoda CZ iz Kragujevca M-93 kalibra 30 mm (licencna proizvodnja ruskog automatskog bacača AGS-17) koji je navodno nađen u naoružanju grupe. Radi se o pješačkom naoružanju namijenjenom uništavanju žive sile na daljinama do 1700 m, kao i za uništavanje lako oklopljenih vozila na daljinama do 1000 m. Pored činjenice da do ovog oružja ne možete doći na crnom tržištu uglavnom zbog specifične municije, ono također dokazuje obučenost grupe za vođenje oružane borbe u manjim taktičkim jedinicama uglavnom po ruskoj doktrini.
Poruka je vrlo jasna. “Mir po svaku cijenu” je samo floskula Beograda na šta im je međunarodna zajednica na Kosovu odgovorila na način da se snage za stabilizaciju mira neće dati uvući u sukob niskog intenziteta. Što će reći da je odgovornost za stabilizaciju zemlje isključivo na domaćim akterima, o čemu sam također svojevremeno upozoravao naše institucije.
Zaključak, uzdajmo se u se i u svoje kljuse, a svaka pomoć u spašavanju stabilnosti zemlje je kao i na Kosovu naravno dobrodošla