Koliko puta smo čuli da je međunarodna zajednica sa Zapada blagonaklona prema izletima i dvostrukoj igri predsjednika Srbije Aleksandra Vranića, jer ga vidi kao regionalnog lidera koji jedini može održati stanje mira na ovim našim prostorima.
I to zaista jeste tako, prvenstveno Amerikanci, posljedično i ostatak zapadne diplomatije Vučiću je praštao opiranje priznavanju ruske agresije, pokušaje saradnje s Kremljom dok je Kijev gorio, miješanja u unutrašnja pitanja susjednih zemalja, poslove s Kinom i slično.
Sve kako Vučić ne bi eksperimentisao sukobima i zveckao oružjem jer bi takvo što narušilo imidž zapadnjaka da su u naše prostore donijeli mir, prosvjetljenje i prosperitet.
Vučić je bio sagovornik kojeg se sluša i čiji su stavovi na diplomatsko – političkom tasu uvijek teži od svih ostalih regionalnih lidera. Naročito se to moglo vidjeti u mjesecima kada je kosovski premijer Albin Kurti odbijao potpisati Zajednicu srpskih opština na sjeveru Kosova, a zapravo RS kao enklavu Srbije.
Kurti je bio zločesti dečko balkanske politike jer nije htio da se dodvori tom Zapadu i popusti pred Vučićem, koji je s druge strane bio konstruktivni partner koji traži i pristaje na kompromis. To što taj kompromis odgovara isključivo Vučiću, nikoga na Zapadu nije brinulo.
No, Kurti je igrao na duge staze, takoreći koristeći srpsku taktiku umaranja i navikavanja. I tako je Vučića i srbijanski establišment uvukao u grešku koja se vrlo lako može ispostaviti kardinalnom. Nestrpljiv da čeka, Vučić na Kosovo šalje plaćenike i specijalce da izazovu ustanak protiv Kosova. No, kosovska policija brzo razbija akciju Vučićevih specijalaca, neki ginu, drugi bježe, treći su na potjernicama.
Vučić je htio pokazati snagu Kurtiju, ali je doživio toliko brz i eksplozivan poraz da još negdje u tišini pokušava shvatiti šta mu se desilo.
A desilo mu se što i Vladimiru Putinu kada je mislio da će za nekoliko dana pokoriti Kijev. Ma koliko vojska zemlje agresora bila snažna, borba za goli život i opstanak jača je od svih topničkih mašina. Putin to sada zna, Vučić zna još iz vremena kada je preko nišana na kišobranu gledao Sarajevo.
Zato Vučić i ne smije izdati naredbu Vojsci Srbije da uđe na Kosovo, jer bi poraz primarno razbio unutrašnji mit o snazi Srbije, a sekundarno bi međunarodna zajednica ostala bez argumenta da Vučića mora držati na pijedestalu jer je on jedini lider u regiji koji može iskontrolirati mir i stabilnost.
Zapravo je Vučić i sada svjestan da njegov imidž regionalnog faktora stabilnosti nakon Kosova visi o koncu i da bi mu svaka nova slična igra mogla dokusuriti ugled. Stoga će vjerovatno za unutrašnje potrebe da se krije iza pojeftinjenja parizera i hljeba, dok će na međunarodnoj sceni nastaviti da glumi predsjednika zabrinutog za regionalni mir, Srbe na Kosovu i slino.
Da je svjestan cijene koju će platiti zbog neuspjeha operacije Banjsko Vučić je pokazao i u intervjuu CNN-u, kazavši: “incidenti na sjeveru nikako nisu u interesu Srbije, imajući u vidu da su je evropski posrednici u dijalogu s Kosovom označavali kao konstruktivnog partnera”.
Dakle, Albin Kurti vodi golom razlike, a hoće li imati snage da osigura konačni kraj kosovskog pitanja ovisi ponajviše opet od međunarodne zajednice, koja konačno mora prelomiti jer što duže traje sukob Beograd – Priština, to su šanse za eskalaciju moguće.
No, rješavanje kosovskog otvorilo bi pitanje rješavanja i posljednjeg Jugoslovenskog pitanja – BiH. I ponovo je uloga Aleksandra Vučića vrlo bitna, s obzirom da se secesionističin planovi Milorada Dodika ponajviše oslanjaju na vojnu podršku Srbije kao zaštitnika Srba ma gdje oni živjeli.
I tu zapravo od Vučića ne ovisi samo sudbina Bosne i Hercegovine, odnosno njenog entiteta Rs, nego i same Srbije. Ukoliko pruži očekivanu vojnu podršku i krene na teritorij međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, polomit će zube kao što su ih lomili oni prije njega.
Jer, agresorska vojska je u hendikepu s izdržljivosti zbog motiva koji pokreće odbrambeno – oslobodilačke snage. Tu mu S400, avioni, topovi i slično neće mnogo pomoći, kao što ni snaga JNA nije pomogla dvojcu Milošević – Karadžić. S druge strane, teško je očekivati da dobije značajniju podršku i na međunarodnom planu ako uzmemo u obzir sve rasprostranjenije separatističke pokrete.
Milošević je završio kao gubitnik jer je poveo Srbiju u krvave ratove a skončao život u haškoj ćeliji, no Vučić će, ukoliko nastavi završiti u basamacima, iza kojih čekaju Albanci i Bosanci. A s basamaka se teško živ može kutarisati!
Mislim politički živ, da ne bi Pink pomislio da mu spremam atentat!