U srijedu je Oliver Varhelyi u Bruxellesu skupio šefove SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH na principu plemenskih poglavica, u petak je njemački Bundestag dvojicu od trojice komesarovih sagovornika optužio da “imaju za cilj da unište BiH kao državu i dom raznolikog stanovništva”. Kakav se onda, zaista, igra šah na bh. političkoj sceni.
Bosna i Hercegovina treba stabilnost, perspektivu i napredak. Stav je to kojem se nema šta ni dodati, ni oduzeti. Nikad, a posebno u trenutku kad se skoro pa cijeli svijet nalazi u krizi koja vjerovatno nije zabilježena od Drugog svjetskog rata.
Naprosto, stabilna, perspektivna i naprednaBosna i Hercegovina svojim bi stanovnicima obezbijedila da lakše preguraju turbulencije izazvane konačnim novim preslaganjem mape svijeta. I političkog i energetskog, ekonomskog, klimatskog.
ČAVARA I NOVALIĆ
Problem je, međutim, kad taj stav iznese Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, na Twitteru tokom sastanka sa evropskim komesarom za proširenje Oliverom Varhelyijem u Bruxellesu početkom jula: “Na stolu – reforme, kandidatski status, izbori i Izborni zakon. Podrška naših EU partnera ostaje ključna”, tvita Dragan Čović
Jer, upravo je HDZBiH stranka čiji stavovi dobrim dijelom Bosnu i Hercegovinu čine i nestabilnom i neperspektivnom, što joj ne samo da ne obezbjeđuje napredak nego je konstantno vraća unazad, u devedesete i vrijeme dolaska demokratije na Balkan.
Za to nije teško naći argumente. Dovoljno je, recimo, samo pogledati spisak predsjedništva i Vlade FBiH u mandatima 2014. – 2018. i 2018. – 2022. Marinko Čavara je tih osam godina predsjednik jer HDZBiH od oktobra 2018. odbija predložiti novog, Fadil Novalić je premijer jer zahvaljujući HDZ-u BiH, od 2018. nema nikoga ko će mandat dati novom.
Znamo i zašto je to tako. Problem su izbori 2018. na kojim je Čović ponovo izgubio od čelnika DF-a Željka Komšića, za šta je optužio izborni zakon. Dobro, ne samo 2018., ta je priča puno starija.
Bitku koju su protiv ustavne diskriminacije nekonstitutivnih građana BiH u Strasbourgu dobili Dervo Sejdić, Jakob Finci, Azra Zornić, Ilijaz Pilav, Svetozar Pudarić…, HDZBiH je iskoristio da u političko-pravni život uvede složenicu legitimno predstavljanje, da polovično to kroz ustavnu presudu Ljubić formalizuje, a da onda odustane od ustavnog slučaja Krišto i to ostavi nedorečeno.
Što se, naravno, koristi za blokade čiji je rezultat izostanak svih reformi i onih potrebnih za kandidatski status i onih, puno važnijih, potrebnih za stabilnost, perspektivu i napredak. Naprosto, 14 uslova koje je EU postavila BiH stoje zapisani kako su napisani.
Znamo kako je završio junski pokušaj da se i BiH uz Ukrajinu i Moldaviju progura među kandidate za EU na mala vrata. BiH nije dobila priliku ni za julski popravni kao Albanija i Sjeverna Makedonija. Brojni junsko-julski pokušaji, prije svega slovenačkih čelnika Boruta Pahora i Roberta Goluba da ubijede Evropsku komisiju da promijeni to mišljenje, završili su otresitim neka prvo ispuni uslove predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela.
Razgovarali smo primarno oko Izbornog zakona i svega onog što trebamo napraviti do izbora kako bi oni mogli biti završeni na jedan demokratičan način, implementirani odmah nakon završetka, da uspostavimo izvršnu i zakonodavnu vlast te otvorimo perspektive kandidatskog statusa, što nam je EU otvorila, do kraja godine. Dakle, svi će sačekati da vide kako će se organizirati izbori, kako će se provesti i onda eventualno s tim povezati”, kaže Čović dva dana nakon sastanka sa Varhelyijem u Bruxellesu.
Nije nevažno ni da to kaže u Grudama, na obilježavanju 25. godišnjice smrti Mate Bobana koji je, sa Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom, zbog smrti nepresuđenih u Haagu, u samom vrhu udruženog zločinačkog poduhvata. Koji je prvi predsjednik ratne paradržave hrvatske republike Herceg-Bosna, čijim oživljavanjem umjereni haenesovci prijete uvijeno, a oni ekstremni jasno, nedvosmisleno i na sav glas.
”Bošnjački političari žele zadržati status quo, a ja ne vidim šta se time postiže. Mislim da je to put u propast BiH”, govori Čović u Bruxellesu nakon sastanka.
Koliko god to, na prvu, djelovalo zastrašujuće, šef HDZ-a je još i umjeren u odnosu na šefa SNSD-a Milorada Dodika koji je u isto vrijeme bio u Bruxellesu i isti dan se sastajao sa Varhelyijem. Dobro, znamo da je tog 6. jula Varhelyijeva ideja bila da za isti sto dovede i Čovića i Dodika i šefa SDA Bakira Izetbegovića, znamo da su sva trojica bila tamo i znamo da su sijelila odvojeno jer je tako odlučio ovaj treći. Nakon, naravno, upozorenja bh. opozicije, prije svega, da ne smije pristati na sistem trojice plemenskih poglavica koji je Varhelyi zamislio.
”SDA jedina ima programsku platformu koja je antiustavna, Izetbegovićeva pozicija je antiustavna, zato što smo nas trojica ovdje pojedinačno”, prenijele su agencije Dodikovu izjavu nakon njegovog sastanka sa evropskim komesarom.
Nije se šef SNSD-a previše trudio da pojašnjava SDA-ovu antiustavnost, što, čini se, od njega niko nije ni očekivao. Za čovićevski oprez u izjavi put u propast BiH Dodik jednostavno nema potrebe. On je krajem prošle godine krenuo u propast, nada se BiH (mada većina ostalih to vidi kao kraj Republike Srpske) i tako nastavlja.
Pa se u Bruxellesu hvata entitetskog Zakona o lijekovima, prvog kojim je Narodna skupština RS-a počela razvlašćivati državu i tvrdi da “ne može to suspendovati ni Ustavni sud, ni visoki predstavnik, taj zakon će ići dalje u realizaciju”. Onda se hvata i državnog zakona o sukobu interesa, jednog sa liste 14 uslova EU i kaže da će ga “podržati ako se on tiče BiH, ali ako zalazi u nadležnost entiteta, neće”
Život nije šah
Odnosno: “Što se tiče ostalih zakona, neko je izabrao zakone koji treba da pojačaju unitarizam u BiH”, kaže Dodik. Pojasnimo: Čovićev kandidatski status za BiH do kraja godine utemeljen je na junskoj priči Evropskog vijeća o preslaganju prioriteta u onih famoznih 14 uslova.
”EU je spremna da BiH dodeli status zemlje kandidata i u tom cilju poziva Evropsku komisiju da bez odgađanja izvesti Savet EU o implementaciji 14 ključnih prioriteta navedenih u njenom mišljenju sa posebnom pažnjom na one koji predstavljaju značajan skup reformi kako bi se Evropski savet vratio da odlučuje o ovom pitanju”, prenio je 23. juna, nakon samita u Bruxellesu, RSE dio zaključaka šefova država i vlada EU.
Značajan skup reformi su, osim o sukobu interesa, zakoni o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i o javnim nabavkama. Koji, je li, jačaju unitarizam u BiH. Da li je to Dodik rekao i Varhelyiju?
”Varhelyi je optimista, smatra da do oktobra možemo napraviti snažan pomak usvajajući ne samo tri zakona koja se pominju u ovom času, nego dodatna dva koja se tiču sudova. Oni bi nam omogućili i povećali šanse za sticanje kandidatskog statusa”, rekao je nakon tri komesarove briselske sesije Izetbegović.
No, o tom poslije 2. oktobra, kad se formira vlast, jasan je šef SDA. Do tada, za njega je sve samo jedna šahovska partija koju SDA dobro igra.
”Ne mislim da bi gospodin Čović trebao dalje praviti blokade i probleme BiH, pogotovo one koji se odnose na evropski put jer sebe vidi kao nosioca evropskih vrijednosti… Gospodin Džaferović predvodi pravni tim SDA i mi smo kao dobri šahisti. Sve što udara na ustavnopravni sistem BiH zaustavili smo. Na svaku Dodikovu radnju smo odgovorili, svaki put je bila pozitivna presuda”, prenijele su agencije njegovu izjavu nakon sastanka sa Varhelyijem.
Teško je reći je li Izetbegović svjestan šta je rekao. Jer, ni država BiH, ni upravljanje tom državom, ni građani u čije se ime upravlja, ni njihovi životi i potrebe nisu igra, pa ni šahovska. No, on tu igru igra. U čemu i njemu i saigračima, vratimo se Čoviću nakon sastanka u Bruxellesu, ”podrška naših EU partnera ostaje ključna”.
Bruxelles vs. Berlin
Problem je, međutim, što je i dalje teško shvatiti šta to tačno znači, odnosno ko su kome naši EU partneri i ko od tih partnera šta ključno podržava. Varhelyi je, naime, svoje ključne partnere s jednom pričom skupio u srijedu 6., a u petak 8. jula, dva dana kasnije, njemački Bundestag usvojio je rezoluciju o BiH s potpuno drugom pričom.
Među ostalim, za akcije nacionalističkih političara, konkretno dvojice od trojice komesarovih sagovornika, Dodika i Čovića, parlamentarci Njemačke, jedne od ključnih članica EU, u toj rezoluciji navode da “imaju za cilj da unište BiH kao državu i dom raznolikog stanovništva”.
”To je neprihvatljivo i zahtijeva odlučan, čvrst otpor EU, njenih država članica i međunarodne zajednice”, navodi se u rezoluciji koju su izglasali vladajući SPD, Zeleni i FPD, te opozicioni CDU i kojom se traži da njemačka Vlada ojača podršku BiH i “spriječi rast nacionalističke retorike”.
Jasno je zašto su političke opcije prozvanih komesarovih sagovornika rezoluciju odmah proglasile rezultatom bošnjačkih lobista, poimenično prozivajući, pa i vrijeđajući SPD-ovog zastupnika u Bundestagu Adisa Ahmetovića, ali jasno je i zašto su to mogle. Upravo na primjeru odnosa prema BiH vide se i svi unutrašnji problemi i sukobi Unije.
Naprosto, za bilo kakvu ozbiljnu odluku Unije treba konsenzus. S druge strane, Varhelyi je, prije svega, komesar iz Mađarske čiji premijer gura Dodika, iza Čovića stoji žestoko lobiranje zvaničnog Zagreba u Bruxellesu, pa rezolucije slične ovoj iz Bundestaga u Evropskom parlamentu nemaju šansi ni kad su do bola neobavezujuće.
I zato se stabilnost, perspektiva i napredak Bosne i Hercegovine gube u tom nekom krugu između, prije svega, Sarajeva, Banjaluke i Mostara, a potom Bruxellesa, Berlina, pa onda Zagreba, Budimpešte, Washingtona, Londona… I Moskve, Rusiju ne smijemo zaboraviti. Jer je Dodik već na izlasku iz Varhelyijevog salona za sastanke najavio novi susret sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
(oslobodjenje)
