Portal Radiosarajevo.ba danas objavljuje drugi dio intervjua sa osnivačem Hrvatske stranke prava i Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), današnjim predsjednikom Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslavom Paragom.
Devedesetih jedan od najozbiljnijih konkurenata hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, prije dvije decenije se skroz povukao iz političkog života.
U drugom dijelu intervjua Paraga otvoreno govori o Hrvatskoj danas, hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini, premijeru i predsjedniku susjedne zemlje Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću, ali i događajima od prije 30-tak godina, ubistvu Blaža Kraljevića, te ulozi Ante Prkačina, koji danas koristi jezik mržnje u javnom obračunavanju sa Bošnjacima, Bosancima.
Također, otvoreno odgovara i na optužbe za ustaštvo i radikalizam tokom aktivne političke karijere, ali daje i svoje viđenje budućih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Sa svim stavovima Prkačina se vjerovatno nećemo složiti (i to je uredu), neki su i kontroverzni, ali su njegova zapažanja kao aktera nekih od ključnih događaja bliže nam su, također, važna za razumijevanje i aktuelnih politika i odnosa u Bosni i Hercegovini i regiji.
Radiosarajevo.ba: Gospodine Paraga, zašto smatrate da je današnja Hrvatska „promašena država“ i kako vidite politike predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića?
Paraga: Plenković zakulisno, ali učinkovito omalovažava hrvatske nacionalne i državne interese podređujući ih nekakvoj regionalnoj, balkanskoj, bruxelleskoj i panglobalnoj agendi, gdje za Hrvatsku i njezino većinsko hrvatsko stanovništvo nema i nikada neće biti ravnopravnog mjesta
O tome svjedoči nezapamćeni egzodus radno sposobnog stanovništva u druge zemlje EU-a i hrvatski gospodarski i demografski slom kakav se nije dogodio niti u vrijeme takozvanog jugokomunizma, smanjenjem ukupnog broja stanovništva između 2011. i 2021. godine za više od deset (10) posto.
Takav epski odljev stanovništva i gospodarsko propadanje nije pogodio niti jednu europsku zemlju razmjerno broju stanovništva. Hrvatska je gotovo potpuno deindustrijalizirana, nema tešku, laku, obojenu, prehrambenu industriju, izvozi u bescjenje energente sa kojima je sama deficitarna, znatno je više umirovljenika nego zaposlenih, mladi se masovno školuju i studiraju iz državnog proračuna da bi već za vrijeme školovanja dezertirali u inozemstvo bez ikakve obveze prema svojoj zemlji.
Ukidanjem nacionalne valute kune do konca 2022. godine, Plenković šalje na smetlište hrvatsku monetarnu samostalnost stečenu kroz rat za hrvatsku nezavisnost, provodi agendu globalnog kaosa kojem umjetno i nasilno poticane migracije stanovništva omogućuju da domicilno stanovništvo rasele i oslabe, lakše pokore narode i unište nacionalne države.
Odraz te pogrešne i štetne politike HDZ-a i Plenkovića, jest eksplozija poskupljenja robe široke potrošnje i energenata sa prijetećim nestašicama, galopirajućom inflacijom i recesijom u najskorije vrijeme…
Vratimo se odnosima sa BiH. Kako objašnjavate činjenicu da predsjednik Milanović, recimo, stavlja Srebrenicu na nižu ljestvicu genocida (!?), da lider vodeće hrvatske stranke Dragan Čović glasa protiv sankcioniranja genocida u Srebrenici, zajedno sa srpskim partijama, dok se, primjerice, zaboravljaju hrvatske žrtve Briševa i Prijedora, progon 220.000 Hrvata, katolika, vrijeđanje biskupa Komarice koje je godinama Dodik provodio? Zašto?!
Paraga: Plenkovićev partijski kolega i alter ego u fotelji predsjednika Republike, Milanović, iznenada se, koncem 2019. godine upustio u predsjedničku kampanju po nalogu i instrukcijama svojih sponzora i odjednom postao žestoki zagovaratelj jednakopravnosti Hrvata u BiH, kao da je on predsjedatelj Bosne i Hercegovine, a ne predsjednik Republike Hrvatske. Posve oprečno svojim ranijim izjavama da se nikada ne bi kandidirao za funkciju predsjednika, jer nema stvarnih ovlasti.
Nažalost, Tužiteljstvo za ratne zločine BiH nije ništa učinilo da bi se taj zločin priveo pravosudnom epilogu, nikada nije podignuta optužnica niti je tko presuđen premda su izvršitelji desetljećima bili dostupni.
Da stvar bude gora, umjesto da se sudilo zločincima masakra u Kruševu kod Mostara, kojim je izazvan otvoreni hrvatsko-muslimanski rat u korist Miloševića, Karadžića i Mladića kojeg je Tuđmanov režim opskrbljivao konvojima nafte i desecima milijuna njemačkih maraka da kolje i ubija bosanskohercegovačke branitelje i civile, bosanskohercegovačko tužiteljstvo za ratne zločine optužilo je i sud osudio nekoliko pripadnika HOS-a radi logora u Dretelju, no za neusporedivo veći zločin nad bojovnicima i zapovjedništvom HOS-a nisu čak ni optužili neposredne zločince koji su uz to bosanskohercegovački državljani.
Radiosarajevo.ba: Kako komentirate nastupe Ante Prkačina, čovjeka kojeg se ranije vezivalo uz HOS i HSP, a koji danas i u saboru i javnom prostoru govori o „poturicama“, „polunarodu“, prijeteći govori u Saboru da su se „Bošnjaci doveli do toga da imaju dva kršćanska naroda“?! itd. Kako se došlo to toga?
Paraga: Ante Prkačin je izdao i prodao dragovoljačke postrojbe HOS-a dok se general Kraljević još nije ohladio u grobu. Prkačin je protivno nalogu i zapovijedi Glavnog stožera HOS-a 23. kolovoza 1992. u Grudama neovlašteno potpisao sa Matom Bobanom, razbijačem Bosne i Hercegovine akt o raspuštanju HOS-a koji je Glavni stožer HOS-a odmah osudio i odbacio. A Prkačinu je ukinut vojni čin generala, razriješen je dužnosti načelnika HOS-a za BIH te je isključen iz HOS-a, Hrvatske stranke prava i pozvan da vrati saborski zastupnički mandat, što on nikada nije učinio.
Bez znanja Glavnog stožera HOS-a, uz pomoć HVO-a uputio je jedinice HOS-a iz Hercegovine u Bosansku Posavinu, gdje ih je veliki dio bio izdan i poubijan u zasjedama.
Ne čude uvrede koje on kao saborski zastupnik stranke Domovinskog pokreta lansira protiv bošnjačkog naroda kada je on izdao hrvatsko-muslimanski ratni savez, HOS i Stranku prava davne 1992. godine o čemu su nepobitni dokazi iznijeti na suđenju Prliću, Praljku i drugima pred Haškim sudom 2011. godine.
Tužitelj Kenneth Scott tada je pročitao tajno snimljen stenogram razgovora između predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i Slobodana Praljka, načelnika Stožera HVO-a koji je izvršio suicid prigodom izricanja pravomoćne presude u Haagu 2017. godine, jer nije imao savjesti i snage suočiti se sa kaznom za zla koja je počinio.
Slobodan Praljak potvrdio je Franji Tuđmanu da je on, to jest, Praljak, bio, „osobno uključen sa Prkačinom u uništavanje HOS“. Na sastanku u Tuđmanovu uredu 26. rujna 1992. Praljak je izjavio:
„Gospodine predsjedniče, molim Vas, želio bih reći da to nije tako jednostavno. Otvoreno govoreći, koristili smo se gospodinom Prkačinom, ja osobno i u suradnji s drugima, za uništavanje HOS-a tamo dolje. On je učinio dobar posao tamo dolje.“ /Stenogram sastanka Tuđmana i S. Praljka u uredu Predsjednika RH 26.09.1992./
Radiosarajevo.ba: Kakva bi saradnja Bosne i Hercegovine i Hrvatske mogla i morala biti u budućnosti? Kao veoma aktivan akter političkog života u devedesetima, kako vidite budućnost BiH i odnose u regiji?
Paraga: Daytonski sporazum nastao kao rezultat zaustavljanja ratne agresije na Bosnu i Hercegovinu po nalogu Sjedinjenih Američkih Država (SAD), uz podijeljenu odgovornost za agresiju i rat, odavno je nadživio svoj smisao.
Bosnu i Hercegovinu je trebalo reunificirati i vratiti joj status Republike kakav je izglasan na referendumu 01. ožujka 1992. godine. Većina Bosanaca i Hercegovaca glasovala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i kada se zbroje ti glasovi su i danas apsolutna većina pred rušiteljima i djeliteljima Bosne i Hercegovine. Samo taj rezultat i njegove konzekvence treba implementirati u stvaran život.
Dugoročni mir, napredak i sigurnost međutim mogu biti osigurani jedino ukoliko se postigne da Bosna i Hercegovina bude u konfederalnom savezu sa Republikom Hrvatskom, i u tom smislu Stranka prava je iznijela program “Hrvatska do Drine, Bosna i Hercegovina do Jadrana.”
Time bi postigli novu geopolitičku ravnotežu i onemogućili sve hrvatsko-bošnjačke neprijatelje da koriste jug Europe i dijelove Balkana kao bure baruta za svoje mračne ciljeve izazivanja ratova, destabilizacije europskog kontinenta i gospodarenja svijetom.
To svakako podrazumijeva i vojnu neutralnost i vlastite oružane snage pod svojim, a ne tuđinskim zapovjedništvom.
Jedino čvrst, iskren i trajan savez kršćana i muslimana, Hrvata i Bošnjaka, Sarajeva i Zagreba i povijesna višestoljetna međusobna vjerska tolerancija može zatvoriti tu Pandorinu kutiju otvorenu već 150 godina sa velikosrpskim presizanjima i sarajevskim atentatom 1914., dakle, stvaranje čvrstog geopolitičkog okvira i snažna zajednička općenarodna obrana od svih zulumćara, jučerašnjih ili sutrašnjih agresora i osvajača. U prilog ispravnosti toga stava podsjećam da je utemeljitelj Stranke prava Ante Starčević već 1891. godine predvidio da će zbog srpskog presizanja na Bosnu i Hercegovinu, ona biti uzrokom I. svjetskog rata.
Naravno, to je nemoguće postići sa trenutnim protagonistima koji su nastavljači politike secesije i dezintegracije Bosne i Hercegovine, koji su se toliko kompromitirali da ne mogu i ne znaju drukčije jer su zarobljenici svojih mitova, povijesnog neznanja i zabluda. Čak bi po uzoru na Zagreb uveli manjine da arbitriraju o sudbini Bosne i Hercegovine, valjda po uzoru na kolaboraciju Plenkovića i srpskog radikala Milorada Pupovca, koji su zahvaljujući suludim kompromisima HDZ-a i Tuđmana, zadobili kao srpska manjina status da nameću državnu vlast većinskom hrvatskom narodu na njegovu štetu, što je neodrživo.
Nasuprot tome, bosanskohercegovački Srbi, koji nisu izdali svoju domovinu u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, palili, ubijali, silovali i pljačkali, koji je žele graditi i razvijati svim državljanima na dobrobit i koji vide da je Republika Srpska rezultat genocida i okupacije poticane iz Beograda i odriču je se, ne trebaju se pribojavati demokratske i slobodne Bosne i Hercegovine kao svoje domovine niti povezanosti sa Republikom Hrvatskom, jer neće biti zakinuti niti će imati ikakva manja prava ili obveze od ostalih državljana i stanovnika koji u njima žive.
Međutim, kvazi republike ili autonomne pokrajine i veća prava od većinskog naroda, kao rezultat genocida i etničkog čišćenja, koje su građani Bosne i Hercegovine krvavo iskusili, ne dolaze u obzir.
