Suljagić podsjeća da negiranje genocida ili zločina protiv čovječnosti nije sloboda govora, kao što ni negiranje holokausta nije sloboda govora – postoji sudska praksa koja to pokazuje: “Sve ostalo je ili strah ili aljkavost ili neznanje
Je li Schmidt svojom odlukom osigurao suverenitet institucije Memorijalni centar Srebrenica – Potočari? Zašto vlast RS-a Memorijalni centar tretira kao sigurnosnu prijetnju? Zašto se ne procesiraju negatori genocida? Čemu i kome služe tužioci ako nemaju hrabrosti i kredibiliteta krivično goniti Dodika zbog javnog negiranja genocida? Koliko je BiH nezavisna država, šta je čovjek bez države, a država bez imovine? Može li se BiH oduprijeti javnim, tajnim i prikrivenim neprijateljima? Znamo li kakvu BiH želimo? Na ova pitanja za Mrežu odgovara Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Kad je u pitanju negiranje genocida – njegova frekventnost je značajno opala, kaže Suljagić i ono se fizički preselilo u Srbiju i dijelove Crne Gore.
Milorad Dodik to radi zato što zna da može, upozorava Suljagić – zna kakvo tužilaštvo ima protiv sebe, da od ovog nema ništa i da ne postoji nijedan tužilac u Bosni i Hercegovini sa hrabrošću i integritetom da ga krivično goni.
Suljagić podsjeća da negiranje genocida ili zločina protiv čovječnosti nije sloboda govora, kao što ni negiranje holokausta nije sloboda govora – postoji sudska praksa koja to pokazuje: “Sve ostalo je ili strah ili aljkavost ili neznanje”.
Tužioci su takvi kakvi su, smatra Suljagić, ali ističe kako će akumulacija javnog pritiska kad-tad rezultirati nečim – ili će neko odozgo otići ili će neko otići u zatvor.
“Svako radi ono što misli da može. U ovom trenutku svaka slina koja je okrvavila ruke misli da može staviti na Facebook kako bi voljela da kolje muslimansku djecu, svaka slina može na svoj profil da stavi fotografiju iz rata kako stoji iznas Sarajeva 1992. ili 1993. Dugoročno, ova neaktivnost Tužilaštva BiH podriva mir u zemlji, ohrabruje stvaranje atmosfere linča protiv manjina”, poručuje Suljagić.
Suljagić je pozvao glavnog državnog tužioca Milanka Kajganića da provede sedam dana u jednom bošnjačkom naselju u Bratuncu, jer – jedno je biti manjina u Sarajevu ili Zenici, a drugo u jednom postgenocidnom kontekstu i fizičkom okruženju i u takvoj geografiji: “Svakog 10. jula jedna budaletina iz Bratunca polijepi fotografije Vladimira Putina, čestita rođendan Ratku Mladiću javno na transparentu razapetom na glavnoj raskrsnici – i, kao, nema osnova za krivično gonjenje?!”.
(sb)